Dva su dana koja su svakom Srbinu najdraža u godini, to su Krsna slava i Božić.
Praznici koje Srbi vekovima proslavljaju u krugu porodice i bližnjih.
Srbina koji ima kuću i porodicu srce boli ako u te dane nije u krugu svojih milih i dragih.
Međutim, turbulentna srpska istorija prečesto je naše pretke dovodila u situaciju da budu odvojeni od svojih najmilijih, daleko od svog doma u surovim okolnostima.

Da li možete zamislite kako su se osećali naši heroji iz Velikog rata, koji su ove dane dočekivali iz godine u godinu na bojnom polju, daleko od svoje kuće, svoje porodice i naposletku od svoje zemlje.
Kakve su misli prolazile kroz glavu srpskim vojnicima „Tamo daleko…“ za vreme Badnjeg dana, iščekujući najveći hrišćanski praznik, da li su krili suze jedni od drugih ili su zajedno plakali, uveravajući jedni druge da će sledeći Božić dočekati u svojim kućama.
Srećom, nigde se ne vežu tako čvrsta prijateljstva kao na bojnom polju. Tu svaki vojnik u drugu vidi brata, svi su jedna velika porodica. Srpski oficiri su činili sve da se Božić provede u toj velikoj porodici u svemu po srpskim običajima, da niko ne oseti u punoj meri u srcu neminovni bol, što na dan ovog najvećeg hrišćanskog praznika nije u svom domu, da odseče badnjak, da položenika dočeka, da sa decom, braćom i sestrama, roditeljima veselo otpeva „Roždestvo tvoje.“
Oslonjeni jedni na druge, pokazali su srpski heroji da sloga mora biti poraz vragu…
Danas oslonjeni jedni na druge i ujedinjeni oko srpske pravoslavne crkve pokazujemo još jednom da samo sloga Srbina spasava.