Knjiga Milana Bogojevića „Male priče Velikog rata“ je literarni spomenik ratnicima koje nije samo zaboravila Evropa, nego i Srbija.

Samo jedan takav posvećenik kao što je Milan može godinama da istrajava kopajući po zatrpanim tunelima prošlosti i izvlači na videlo poluzaboravljenu istoriju. A na spomeniku večne vatre u Beogradu stoje stihovi Branka Miljkovića „sve što nema vatre sagori, sve što sagori postaje noć, što ne izgori rađa dan“. Stoga je ova knjiga večna vatra onoj Srbiji koja je rodila dan svojoj deci, a ona su uglavnom zaboravila imena svojih predaka koji su jednom davno pobedili i samu smrt.
Među njima je bila i Milunka Savić, Čučuk Stana 20. veka, kojoj je Milan posvetio prethodnu knjigu,
Posle četiri rane i sedam odlikovanja provela je život u iznajmljenoj kućici na Voždovcu, hraneći se u narodnoj kuhinji, a sahranjena u porodičnoj grobnici. Njeno telo je s počastima preneto u Aleju velikana tek 2013. godine. Na kući se nalazi vrlo skromna ploča koja je otkrivena 1991. Bilo je predloga u Opštini Voždovac da se 2011. godine ova ploča zameni prikladnijom ali su se kasnije izjasnili da opština ima mali budžet za spomenike. Kuća prokišnjava i propada, Srbija ćuti… zato što ima mali budžet za svoju istoriju.
Sanja Tomić, urednik izdanja