Još jedna u nizu zaboravljenih priča ovaj put vezana je za interesantan događaj vezan za kneževića Aleksandra Karađorđevića uoči izbora kneza Petra za kralja Srbije.
Prvo, treba navesti svedoke događaja o kojem ću vam pričati kako ne bi ostali u domenu legende. To su: ruski general Dančenko i Aleksandrova sestra knjeginja Jelena Karađorđević.
Naime, oni su zajedno u junu 1903. godine posetili jedan stari ruski manastir. Kaluđeri su im pokazivali svete relikvije, mošti, krstove i stare ikone koje su carevi dobijali iz Vizantije.
Knežević Aleksandar se sagnuo nad jednom ikonom da je celiva, ali se namah okrenuo sestri Jeleni rekavši: „Osećam nešto po licu kao da mi curi?“ – To je bilo ulje iz kandila. „To je dobar znak!“ – rekla mu je sestra. – „Kakav znak?“ – „Pa, danas je u Beogradu izbor budućeg kralja“.
Kada su se kasnije vratili u Petrograd, saznali su da je njihov otac, knez Petar Karađorđević, izabran za kralja Srbije.
Kasnije je kralj Aleksandar ovaj slučaj tumačio kao nekakav simboličan znak svog ranog miropomazanja. Podsetiću da je Aleksandar tada imao tek 14 godina, starijeg brata Đorđa koji je trebao da postane kralj ali se 1909. godine odrekao prestolonasleđa u korist mlađeg brata Aleksandra.
Aleksandar je 6. novembra 1921. godine položio zakletvu na Ustav kao kralj u svoje lično ime, jer je ranija zakletva bila položena u ime njegovog oca. I tada postao zvanično kralj!
Istina da se kralj Aleksandar nije miropomazan, niti svečano krunisan. Postoji niz nagađanja zašto je to bilo tako. Možda zato što je video koliko su njegovom ocu zamerali čin krunisanja kao bespotreban i skup, možda zato što je hteo da se miropomaže i kruniše za cara a možda jednostavno nije želeo da unosi dodatni jaz u Kraljevini SHS jer bi se miropomazanje izvršilo u pravoslavnom manastiru.
