Kada se velika opasnost nadvila nad Srbijom početkom Prvog svetskog rata a sumnja, briga i očajanje obuzele gotovo celu naciju, on se nije pokolebao.
Ni onda kada je neprijatelj počeo unapred da slavi brzu pobedu i osvajanje Srbije, on se nije brinuo za njenu budućnost.
Onda kada su gotovo svi rekli da je to kraj, on je shvatio da je to samo jedan trenutak njene istorije i verovao kao nikad pre u rađanje još veće i slobodnije države nakon rata.
Nijednog trenutka nije pokleknuo pod teretom ratnog bremena koje mu je sudbina dodelila, nijednom nije uzdahnuo zbog mučnih i teških borbi, kroz koje je prolazio, nije se nikad pokajao za prolivenu krv, za grobove kojih se niko više ne seća, grobove neznanih heroja koji su neznani rođeni i neznani umrli.
Sa verom u Boga, sa ljubavlju prema otadžbini, taj naš najveći heroj je jurio iz mesta u mesto, iz borbe u borbu, pokrivao svojim leševima polja i planine, zalivao svojom krvlju plodnu srpsku zemlju iz koje će poput cveta nići nova država.
Taj naš heroj je svojim žuljevitim i ogrubelim rukama uzeo pušku umesto motike i gotovo preko noći postao najslavniji vojnik na svetu. Hrabrom ratniku na izboranom čelu mogla se videti neka seta, neustrašivi pogled često je smenjivao pogled pun brige i tuge.
Preživevši povlačenje preko Albanije, najveće stradanje u istoriji Srbije, otpisan kako od neprijatelja, tako i od saveznika, srpski heroj je vaskrsnuo i vratio se u strašne borbe na Solunskom frontu.
Njegovo srce, oduševljeno i smelo pred neprijateljem, očajavalo je i vapilo za svojim domom, sećajući se svojih njiva, livada i stoke.
Heroj u borbi, vitez bez straha, disciplinovan i predan u borbi, bio je uzor savezničkim vojnicima. Ipak, pred san, kada bi ostao sam sa sobom, heroj je bio spreman da poput deteta brizne u plač za svojim domom koji je bio „tamo daleko”.
Mada je on taj pijemont srpstva koji je održao naciju da ne poklekne pred nedaćama koje rat donosi, odmah nakon rata je zaboravljen.
Ko je taj neustrašivi ratnik kome se divio čitav svet?
Ko je taj neustrašivi ratnik koga je otadžbina tako brzo zaboravila?
To je srpski seljak!
Selo je oduvek bilo izvor naše ekonomske, fizičke, pa i moralne moći, i možda zvuči neshvatljivo, ali je kao i danas i u prošlosti bilo ostavljeno samo sebi.
Ova knjiga posvećena je najvećem srpskom heroju Velikog rata – srpskom seljaku.
Autor
Milan Bogojević