Na galicijskom ratištu protiv Rusije bilo je zarobljeno 211.000 vojnika jugoslovenskog porekla, ali pokušaji da se ta vojska iskoristi kao izvor dobrovoljaca za Solunski front, nisu uspevali.
Srpski stručnjaci su smatrali da ih samo 10% mogu pridobiti kao dobrovoljce.
Na tom zadatku su bili angažovani Mustafa Golubić i Dušan Semiz. Na kraju, uspeli su da ubede oko 20 000 zarobljenika da prihvate dobrovoljački status u srpskoj vojsci, ali to su bili uglavnom Srbi.
Hrvati su dosledno odbijali takve predloge.
„Među vojnicima je najviše Bosanaca, zatim Banaćana sa Bačvanima i Baranjcima, a na trećem mestu su Sremci i Slavonci sa Ličanima. Sa malim izuzetnim svi su vojnici Srbi pravoslavni.“ – stoji u jednom izveštaju.
Interesantno je da se deo austrougarskih zarobljenika hrvatskog porekla povlačio sa srpskom vojskom sve do Krfa, ali se nije odricao zarobljeničkog statusa.
Među njima je najpoznatiji Mile Budak, potonji doglavnik u fašističkoj NDH, 1941.